POZNATE LIČNOSTI

PAPA SIKSTO V - Kazu da je Sikstov otac, pravoslavac iz sela Bjelske Kruševice, sat hoda od Bijele na sjeveru, iz porodice Šišić, mada ima i onih izvora koji kažu da je bio od Svilanovića, kao dijete služio u katoličkom manastiru u Kotoru. Tu je primio i katoličku vjeru, a u Italiju ga je odveo neki fratar, inače Italijan. Nastanio se u jakinškom okruženju (Ancona), gdje se i oženio i gdje mu se rodio sin koji je, kasnije, postao Papa Siksto Pereti. Zašto Siksto - zato što je bio od Šišića. Zašto Pereti - spomen na rodno mjesto njegovog oca, Kruševice (na italijanskom: kruška = pera), a i u njegovom grbu je lav, koji u ruci drži grančicu sa tri kruške. Da ovo nije samo legenda, čita se u ljetopisu Andrije Zmajevića, nadbiskupa barskog i primasa Srbije ("Država slavna i sveta crkvenog ljetopisa") : "... Sisto Peti Papa porodi se od ubožijeh roditelja Slavjana, oca i Kruševice, sela u Boki od Kotora ..." TVRTKO I KOTROMANIĆ (1353.-1391.) - Bosanski ban, a od 1377. godine, kada se krunisao, i kralj. Vladar je postao kao direktni potomak Nemanjića, a prijesto je naslijedio od svog strica Stjepana II. Godine 1382. zapocinje izgradnju prvih utvrdjenja na mjestu gdje se danas nalazi Herceg Novi. SANDALJ HRANIĆ (1392.-1435.) - Poslije smrti kralja Tvrtka, Novi je ostao u posjedu vojvode Sandalja Hranića. Za vrijeme njegove vladavine Novi je ponovo počeo trgovati solju.

STJEPAN VUKČIĆ KOSAČA (1435.-1466.) - Kada je Sandalj Hranic umro, Novi je pripao njegovom sinovcu, humskom knezu, a kasnije i hercegu Stjepanu Vukčiću Kosači. On je očuvao i proširio teritorije bosanske države, a Novi, kao grad, je još dogradio. ISAIJA KOEN (1517.-1599.) - Portugalski doktor, poznatiji kao pjesnik Flavio Eborenze Didako Piro. Bio je jevrejskog porijekla i u Novome je napisao knjigu o svom progonstvu. Sahranjen je na lokalnom groblju španskih jevreja, koje se nalazilo negdje u blizini grada i koje je potonulo u more prilikom velikog zemljotresa 1667. godine. EVLIJA IBN DERVIŠ MEHMED ZILI - Poznatiji je kao Evlija Čelebija, a boravio je u Herceg Novom 1664. godine i svoje zabilješke o tom boravku objavio u djelu "Hronika putovanja", u cijem je V poglavlju podrobno opisao tadašnji grad Herceg Novi. JEROLIM KORNER - Generalni providur Dalmacije i Albanije, bio je jedan od posljednjih velikih venecijanskih vojskovodja. Iz njegove porodice potiče i kraljica Kipra Katarina Koronaro. Po naredjenju mletačkog senata doplovio je 5.IX 1687. godine do Herceg Novog sa namjerom da ga zauzme i da ga oslobodi od turske vlasti. Deset dana po zauzimanju grada izdao je dekret o osnivanju zemljišnog katastra. Tako je u prvom katastru upisano približno 1080 porodica. Original tog katastra nalazi se u Državnom Arhivu Crne Gore - Arhivsko odjeljenje Herceg Novi. SAVATIJE LJUBIBRATIĆ - Humski je vladika čije se vladičanstvo smjestilo u Herceg Novi po rušenju manastira Tvrdoš kod Trebinja. Mletačka vlast mu je priznala vladičanstvo i posebnim dukalom od 29. juna 1695. godine dodijelila mu zemlju na Toploj. Svoju crkvenu vlast nad pravoslavcima u ovom dijelu Boke i u Dalmaciji Savatije je vršio sve do svoje smrti 1716. godine. MARKO VOJNOVIĆ (1752.-1812.) - Osnivač je velike ruske Crnomorske flote. Marko je 14. marta 1801. godine unaprijedjen u čin admirala Ruske flote. Iz kuće Vojnovića, inače, svi su imali grofovske titule i titule vojne akademije. Marko je na obali Persije osnovao prvu rusku stanicu. Bio je zapovjednik flote u jednoj od najčuvenijih bitaka protiv Turaka 1788. godine kod ostrva Fidinisi. SV. LEOPOLD MANDIĆ (1866.-1942.) - Rodjen je 12. maja 1866. godine od oca Petra Antuna Mandića i majke Dragice Karle, djevojački Carević. Na krštenju je dobio ime Bogdan i u znaku tog imena odvijao se čitav njegov ovozemaljski život. Sa šesnaest godina napustio je porodicu i, kako kažu, život mu je protekao, uglavnom, bez velikih dogadjaja. Nije za sobom ostavio ni teoloških ni književnih djela. Njegova je veličina bila u darivanju samog sebe, u sopstvenom žrtvovanju kroz 52 godine svešteničkog života. Svecem je proglašen 1983. godine. NIKOLAJ VELIMIROVIĆ (1880.-1956.) - Po završenoj bogosloviji bio je učitelj u Gračiću, Leskovcima kod Valjeva i u Herceg Novom. Stanovao je u Meljinama, a dane je provodio u Manastiru Savina. Privatni štampar i knjižar Novljanin Jovo Sekulović mu je objavio prvu knjigu "Zapis o Boki". Nakon boravka u Herceg Novom odlazi u Njemačku na studije, gdje je doktorirao teologiju. Filozofiju je doktorirao u Oksfordu. Umro je 18.03.1956. godine u ruskom manastiru Sv. Tihon u South Canaan - Pensilvanija. PETAR II PETROVIĆ NJEGOŠ (1813.-1851.) - U vrijeme kada je Njegoš došao u Herceg Novi imao je nepunih dvanaest godina. Stanovao je u celiji na Toploj gdje je pohadjao školu kod Josipa Tropovića. Crnom Gorom je vladao od 1830. do 1851. godine. SIMO MATAVULJ (1852. - 1908.) - Pripovjedač i romasijer, koji je na poziv dr Lazara Tomanovića došao u Herceg Novi u jesen 1874. godine i počeo da radi kao nastavnik u Srpskoj pomorskoj zakladnoj školi u Srbini. Poznat je po pripovjedačkim djelima iz Crne Gore i Primorja. MARKO CAR (1859. - 1953.) - Rodjen u Herceg Novom, poliglota i esejista estetičkog karaktera. Pisao je pjesme, kritike, eseje, putopise, pripovjetke, prikaze. Bio je saradnik mnogih listova i časopisa svoga vremena. Umro u Beogradu, sahranjen na groblju kod Manastira Savina. IVO ANDRIĆ (1892. - 1975.) - Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1961. godine, zbog čega se može reći da je i Herceg Novi, na neki način, upisan u listu gradova koji se mogu pohvaliti nobelovcima. Andrić je živio u Njegoševoj ulici br.65, na Toploj, koja se i danas naziva Dom ili Kuća Iva Andrića i ima njegovu spomen sobu, a inače je poznata i kao Klub kjiževnika i u njoj je nekoliko godina bila aktivna i Književna zajednica. ZULFIKAR-ZUKO DŽUMHUR (1921. - 1989.) - Poznati slikar, karikaturista, pisac i, iznad svega, putopisac. Iako je proputovao "cijeli svijet", dobar dio svog života proveo je u Herceg Novom, gdje je i umro. Bio je zaljubljen u naš grad, govorio je: "Ima gradova koji imaju svoju dušu. To su gradovi koji imaju svoju prošlost. Herceg Novi ima svoju dušu, znači ima svoju prošlost". Posebno je bio zaljubljen u "Praznik Mimoze" i puno je uradio za turizam Herceg Novog. A više godina za redom karavan "Praznika" je obavezno svraćao u Zukov rodni Konjic na paradu, ali i na "Zukov pasulj". Autor je više zbirki zapisa, putopisa, popularnih TV "Hodoljublja", dobitnika je Zlatne Pulske srene za scenario filma "Miris dunja". Jedan je od rijetkih kojima je naš Nobelovac Ivo Andrić apisao predgovor i to za "Nekrolog jednoj čaršiji". U kafani Hercegovina, koja još postoji, Novljani još uvijek pamte "Zukovu stolicu". MIHAILO LALIĆ (1914. - 1992.) - Živio je i radio u Herceg Novom i u Beogradu. Dobitnik je NIN-ove nagrade za roman "Ratna sreća" i prvi dobitnik "Njegoševe nagrade" za roman "Lelejska gora". Bio je član Srpske akademije nauka i umetnosti i Cnogorske akademije nauka i umjetnosti.